Marko Feher: Dizajner treba da stvara, a nikako da razmišlja o trendu

Modni dizajner Marko Feher jedan je od najnaprednijih mladih dizajnera u bivšoj Jugoslaviji. O svom radu i etičkom stavu u stvaranju pričao je  ekskluzino za portal Extraveganza.

Metod Češek
6. novembar 2019.

marko feher intervju extraveganza (1)

Marko Potkozarac Feher je bosanski modni dizajner koji živi i radi razapet između Bosne i Hercegovine i Londona. Već njegova prva kolekcija »Virdzina« dobila je puno pažnje i odobravanja od strane medija i modnih poznavalaca, uglavnom zbog svog beskompromisnosti, smjelosti, talenta i hrabrosti.

On je etički dizajner koji pri stvaranju svojih kolekcija ne koristi životinjsku kožu i druge materijale životinjskog porijekla. Njegova kolekcija »Confession« bila je prije nekoliko godina predstavljena na popratnim događajima Fashion Weeka u Ljubljani. A britanski modni magazin Vogue je Fehera primjetio na Fashion Weeku u Vancouveru i na svojim stranicama objavio cijelu njegovu kolekciju »Indestructible«. Višestruko nagrađivani Feher prvi je bosanskohercegovački dizajner čija je kolekcija odjeće krasila tu britansku modnu bibliju.

Marko, živite i radite u Londonu, ali u vašim kreacijama često se može naći osjećaj Balkana, odakle potječete. U svom radu istražujete tradiciju, baštinu i arhitekturu koja vas inspirira i zadivljava, a zatim dodajete modnim kolekcijama svoju kreativnu viziju i autentičnost. Pretpostavljam da balkanska duša nudi kreatoru nepobitan izvor ideja i inspiracije.

Trenutno većinski dio vremena provodim u BiH, radim na nekim projektima koji su bazno ovdje, London je mjesto gdje stičem edukaciju te se nadam da ću krajem sledeće godine aktivno da se vratim u London da studije privodim kraju. Istina je da prožimam sve vrijeme naše balkanske tradicionalne priče jer tu pripadam, ja sam prosto satkan od ovih prostora i ove istorije, to je dio mene. Teško da se mogu poistovjetiti sa afričkim plemenima ili britanskom punk kulturom jer prosto to nije dio našeg identiteta, iako možda ja kao individua više pripadam nekom drugom prostoru ali moji korijeni ipak vuku ovamo. Za mene je to definitivno istraživanje identiteta i zaista smatram da to nikada neću moći izbjeći, jer sam suštinski vrlo povezan sa Balkanom.

Šta vam je ponudio studij na Central Saint Martinsu u Londonu, a studij u Banja Luci nije vam dao?

Uh, teško je to uopšte povezati i porediti. Nema tu sličnosti nikakvih. Volio bih da se fakultet u Banja Luci malo unaprijedi i posveti istinski vrijednostima i naporima da dizajn zaživi, a ne da uče sulude stvari koje nikada nikome neće trebati. Suštinska razlika fakulteta je u tome da te CSM uči onome što ti treba i tjera te da iskočiš iz svoje sigurne zone.

Kroz svoje kolekcije istražujete istoriju, tradiciju i priču naše nekad zajedničke države Jugoslavije. Na primjer, u kolekciju »Yugoslavia« uključili ste petokraku crvenu zvijezdu za koju ste bili nadahnuti spomenikom Tjentište u Sutjesci (BiH). S obzirom na trenutnu socijalnu situaciju i tendenciju mijenjanja povijesti na čitavom području nekadašnje zajedničke države, interesuje me kakav je bio odaziv?

Toga je uvijek bilo i uvijek će biti, svaki novi “junaci” prave svoju verziju priče. Jeste, ja sam baš jugonostalgičar iako praktično nisam ni pripadao tom vremenu ali se prosto više vidim u tom sistemu nego što smo svi danas u malim navodno slobodnim državama a svi zarobljeniji nego ikada. Kada kažem zarobljeni, mislim mentalno, nekako smo svi sigurni da smo sami sebi dovoljni, a nismo, zajedno smo svakako jači i dalje vjerujem u to. Vjerujem da smo ujedinjeni danas mogli biti zemlja sa najboljim fakultetima, ekonomijom, privredom, turizmom… Za sve imamo potencijal ali eto, ipak nismo, svako u svoja četiri zida… Pri tome ta “sloboda” je sve nas koštala previše a i dalje je otplaćujemo.

Odziv je bio velik, nisam ni svjestan koliko dosta ljudi misli kao ja, sada mi je jasnije da nisam sam. Mnogo ljudi je moju “Jugoslaviju” doživjelo jako lično.

Kolekcija »Yugoslavia«

Marko, čini mi se da niste jedan od onih dizajnera koji imaju problema pronaći temu za svoju novu kolekciju. Kad čovjek pogleda vaše kreacije, dobije osjećaj da pričate priču o prostoru koji je smeo, samouvjeren, također sirov, čak i mračan, ali i ranjiv, beskompromisan, osjećajan i razigran. Što je u svojim nijansama ujedno i prostor naše zajedničke države.

Upravo je tako! Jednom sam dao intervju za talijanski Esquire i kada su me pitali zašto je sve u nijansama sive skale, rekao sam da je to zapravo balkanski mentalitet, mračan, siv, maglovit, težak, a on to zaista jeste. Prostor smo koji se stalno bori za nešto.

Jako važno mi se čini da ste izuzetno osjetljivi u izboru materijala. Zbog životinja i okoliša. Na primjer, ne koristite životinjsku kožu ili ostale materijale životinjskog porijekla, uglavnom koristite 100% eko pamuk i druge materijale, koji nisu štetni za okoliš i životinje. Zanima me kako bosanski i širi prostori zajedničke države prihvataju vaš etički stav o nekorišćenju životinjskih i okolišno štetnih materijala? Malo je modnih dizajnera s područja naše zajedničke države kojima je etički pristup dizajnu bitan. Trenutno se mogu sjetiti samo Slovenke Matee Benedetti.

Pa kod nas se to doživljava sa podsmjehom, evo moram reći u Bosni možda najviše. Ja sam vegetarijanac 11 godina, u mojim počecima to je bio baš teško shvaćen pojam. Svi su imali nešto za reći, dodati, prokomentarisati, savjetovati jer to prosto nije “normalno”. Danas je situacija nešto bolja ili sam ja previše naviknuo na sve to. (smijeh).

Što se tiče materijala. Oduvijek pazim na to, da su ekološki, reciklirani ili iz bio uzgoja. Nekada nije moguće dobiti sve stavke ali se trudim da maksimalno odgovaraju mojim standardima. Sada to u svijetu nekako postaje trend i jako mi je drago. Nadam se da će se osvjestiti kako proizvođači, tako i konzumenti, ne samo kada je odjeća u pitanju, nego hrana, automobili i sve ostale industrije. U regiji je dosta teško naći odogovarajuće materijale ali je svijet globalno selo, tako da je danas sve na dohvat ruke ako se potrudite.

Poznato je da mogu materijali koji nisu štetni okolišu i životinjama – skaj od jabuka i ananasa, muskin (skaj od gljiva), tekstil od bambusa, narandže i kahve, ekološka vuna, svila i pletenine, poliuretan (reciklirana plastika) – biti skuplji i / ili teško dostupni zbog ograničene proizvodnje (i kompleksnosti proizvodnje) takvih materijala.

Kao što sam rekao, svijet je globalno selo i sve je pristupačno. Materijali sa kojima radim jesu skuplji od uobičajnih ali to je ono što moji konzumenti i cijene i podržavaju, zbog toga su naravno i proidzvodi nešto skuplji. Jedina stvar je da osjetljivi i rijetki materijali ne dozvoljavaju grešku u izradi, jer strada cijeli komad. A onda opet nastaje problem da li istog materijala ima na stanju.

Kolekcija »Confession«

Vi ste jedan od onih modnih dizajnera koji ne želi pratiti trendove. Vaše su kolekcije uvijek pomalo avangardne, možda čak malo mračne. Pitam se da li vam to otežava pronalazak kompromisa između onoga što nazivamo trendom i vaše vizije onoga što predstavljate kao dizajner. Uostalom, živite od dizajniranja odjeće, tako da ipak trebate naći zajednički jezik s kupcima vaše odjeće.

Ja mislim da dizajner treba da stvara a nikako da razmišlja o trendu. Onda kada najviše razmišljate šta ćete prodati, to nikako ne ide, a ono što osudite da nikada otići neće, to obično ode. Kompromis je po meni loša stvar ako je forsiran, treba se prirodno naći sa nekim na istoj talasnoj dužini. Ja nisam tražio svoje kupce, niti su oni tražili mene, mi smo se našli jednostavno i spontano.

Da, tako nekako smo se i mi »našli« u Sarajevu, u concept storu Bazerdžan. Marko, uglavnom stvarate uniseks modu, odnosno odjeću koju mogu nositi i muškarci i žene. Kolekcija »Ice Machine« bila je putovanje izvan ove androginosti. Ipak se čini da ste jedan od onih kreatora koji razbijaju stereotipe u ovom »mačo« prostoru, odnosno na prostoru bivše Jugoslavije, i dokazuju da se može kreirati drugačije, da se kao kreator treba usuditi i da treba slobodno razmišljati. Da li je u tom stajalištu nešto prkošenja društvu, ili se više radi o vašem modusu vivendi, koji dosljedno i beskompromisno unosite u svoj rad?

Ne, ja se ne trudim prkositi društvu, nego se trudim izraziti svoje stavove bez obzira bili oni prihvaćeni ili ne. Nekako nastojim ne prihvatiti sve društvene norme ako ih ja ne smatram dobrima iako sam sigurno dosta toga preuzeo nesvjesno. Više ne znam šta znači »mačo«, ja zaista ne znam kako se kod nas to definiše, da li je to agresivan ili je to neko požrtvovan za svoju porodicu. Mislim da se pojmovi »brkaju« kod nas. (smijeh) A uvijek i zauvijek, ono što ja radim je odraz mene, dopadalo se to kome ili pak ne.

Kolekcija »Kozara Ethno Fusion«

Prije nekoliko mjeseci otkrio sam da se komadi iz vaše najnovije kolekcije »Kozara Ethno Fusion« mogu naručiti samo putem vašeg Instagram i / ili Facebook profila. Uglavnom zbog složenosti izrade tekstila i činjenice da se svaki odjevni predmet šiva po mjerama klijenta. To znači da se neki komad odjeće može čekati do 14 dana ili više. Kako ovu vrstu kupovine prihvaćaju vaši kupci, s obzirom na to da većina potrošača živi u stilu: probaj – kupi – obuci?

Da tako je, iz više razloga, neki od njih su produkcija često nije jednostavna a drugi su da sam ja lijen oko online shopa, da sam često tu na vagi, ne znam da li da pustimo shop ili da idemo ovako, nekako je prisnije kada znaš ko uzima tvoje stvari a shop je stvar anonimnosti, nekako mi je drago znati ljude koji uzimaju moje stvari.

U Sloveniji ne možemo naći vaših kolekcija ili odjeće. Kada ćemo i slovenački kupci dobiti priliku da vaše modne komade kupujemo kod nas?

Iskren da budem bilo je poziva iz nekih shopova kod vas, možda uskoro nešto i dogovorimo. Iskren moram biti da je najviše upita za “Jugoslavija” majicu stiglo upravo iz Slovenije i to mi je mnogoooo drago!

Fotografije: Aleksandar Arsenović, Edvin Kalić, Marko Feher osobni arhiv.

Podjelite intervju s prijateljima

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email